Želja mi je pokazati vam probleme i izazove s kojima se susreću svakodnevni, 'obični' ljudi koji mi se obraćaju tražeći pomoć i podršku. Želim vam ukazati na to kako je traženje pomoći znak hrabrosti i snage, a ne slabosti. Voljela bih maknuti stigmu koja prati posao kojim se bavim. Želja mi je pokazati vam kako su ljudi koji osjećaju potrebu da promjene svoj život jer su nezadovoljni nekim njegovim aspektima ljudi s kvalitetama i nedostacima, snovima i željama, idejama i brigama jednakim onima koje svi mi imamo.
Fotografija 1. Poslovni prostor "Ja vjerujem u vas"
Ljudi koji mi se obraćaju tražeći podršku i vodstvo u izazovnim periodima života su isti oni ljudi koje svakodnevno srećemo na ulici i pozdravljamo u trgovini. Oni su naše kolege s posla i studenti iz naše grupe za učenje. Oni su učitelji. I profesori. Oni su mali. I veliki. Oni vole život i žele ga živjeti unatoč svemu što im se dogodilo. Neki od njih rade kao odvjetnici, dok su u duši umjetnici. Oni su sportaši koji sanjaju o bijegu u prirodu i divljem načinu života.
Oni su roditelji. I nečija djeca. Oni su i muškog i ženskog spola. Oni rade odgovorne i ozbiljne poslove dok u dubini duše sanjaju o vlastitom vrtu i rukama uprljanim blatom. Oni nikad nisu pjevali u javnosti, a maštaju o tome od malena. Oni se ponekad ponašaju kao velika djeca jer su u djetinjstvu morali preuzeti ulogu roditelja. Oni su mladi ljudi koji žele ostati u Osijeku gdje žele stvoriti obitelj i karijeru. Oni studiraju informatiku dok potajno crtaju stripove.
Fotografija 2. Poklon od prijateljice
Neki od njih su proživjeli traumatična iskustva tijekom svog odrastanja. Neki od njih proživjeli su nezamislive patnje i gubitke. Neki od njih žive dvostruke živote jer nisu naučili biti iskreni prema sebi. To su ljudi koji nisu stigli odžalovati člana obitelji. Neki od njih trpili su nasilna i agresivna ponašanja svojih roditelja cijelo svoje djetinjstvo. To su mladi koji se suočavaju sa surovosti života jer im bolesti uzimaju voljene. To su mlade osobe koje su bile žrtve vršnjačkog nasilja u osnovnoj i srednjoj školi.
To su ostavljene, izigrane i prevarene žene. Samohrane majke. To su i iskorišteni muškarci koji ne znaju kako postaviti granice u partnerskim odnosima. To su ljudi koji su zaboravili kako vjerovati u ljubav jer su ljubavlju zvali sve što joj nije bilo ni blizu. To su godinama zlostavljane žene koje nikad ni na koji način nisu na to pristale. To su ujedno najljepše djevojke i žene potpuno nesvjesne svojih kvaliteta i ljepote.
To su mladi ljudi koji nisu sigurni da li je fakultet koji su odabrali pravi za njih. To su mladi ljudi od kojih se očekuje da preuzmu poslove svojih roditelja. To su majke koje ne žele ponavljati greške svojih roditelja. To su uspješne poslovne žene koje ne ispunjava materijalno bogatstvo i žele uživati u malim stvarima. Oni su djeca jedinci ili dolaze iz velikih obitelji. Neki od njih svojim roditeljima govore svaki najmanji detalj, a neki od njih sa svojim roditeljima nisu razgovarali godinama. Oni su se ustali puno više puta nego što su ikad pali. Oni se, ponekad, stide svojih postupaka, ali ih to ne sprječava da uporno idu dalje. Oni su tužni i uplakani, a ipak ustaju svakog dana iz kreveta.
Neki od njih traže ruku koja će držati njihovu.
Oni uče iz vlastitih grešaka, neki prije neki kasnije.
Oni se uče radovati malim, svakodnevnim stvarima.
Fotografija 3. Poslovni prostor "Ja vjerujem u vas"
One su brižne majke koje su godinama stavljale sebe na zadnje mjesto. Oni su i sportski treneri koji se nikad nisu naučili opustiti, iako to isto uče svoje klijente. Oni su filozofi i pjesnici. Umjetnici i pjevači. To su žene lavice koje sebe ponekad vide kao male mišice. To su dječaci u tijelima odraslih osoba koji nisu svjesni vlastite vrijednosti. To su djeca koja pate u školama koje su umjesto njih izabrali njihovi roditelji. To su dečki koji ne odabiru sport nego ples kao i djevojke koje žele trenirati boks i dizati utege. To su djeca za koje mi se nekad čini da ih vidim jasnije nego što ih vide vlastiti roditelji.
To su i mladi ljudi koji se boje da će ostati sami u ovom gradu jer su im se svi bliski prijatelji odselili negdje 'gdje je bolje'. To su ljudi kojima je dosta toga da drugi određuju njihovu vrijednost. To su ljudi koji žele napustiti poslove koje ih guše i rastužuju. To su mladi ljudi koji nemaju pojma što da urade sa svojim životom. To su odrasli ljudi koji su zaboravili koje ih ono stvari raduju i vesele. To su muškarci koji nikome ne pokazuju svoju poeziju.
Fotografija 4. Poslovni prostor "Ja vjerujem u vas"
To su djeca osnovnoškolske dobi koja ne znaju adekvatno pokazati svoje emocije pa zajedno učimo da je u redu osjećati se ljuto, tužno i srdito. Tada učimo da je OK biti ljut na tatu jer tate nikad nije ni bilo. Neka djeca imaju agresivne ispade, dok se neka povlače u sebe. Neki ne znaju kako učiti jer im škola nije dovoljno interesantna. Neka od njih nemaju vremena biti djeca jer ih iscrpljuju vanškolske aktivnosti. Neki od njih boje se usmenih odgovaranja jer od sebe očekuju samo izvrsnost. Tada učimo da je OK pogriješiti jer je to sastavni dio učenja, kao i života. Neki od njih vape za tim da ih roditelji vide točno onakvima kakvi jesu. A neki od njih prolaze rastave i upoznavanja s novim životnim partnerima svojih roditelja.
Oni su ponekad skloni depresivnim raspoloženjima i često krive sebe za sve loše što im se u životu dogodilo. Oni ponekad 3 dana ne izlaze iz pidžame ili ne dođu 3 dana kući iz izlaska. Neki od njih imaju opsesivne, iracionalne misli koje im onemogućavaju da se opuste i uživaju. Neki od njih imaju napade panike ili socijalnu anksioznost. Neki su povučeni introverti, a drugi veseli ekstroverti. Oni osjećaju nezadovoljstvo svojim stupnjem razvoja i žele biti bolji. Neki od njih prvi su se put našli u sretnoj i ispunjenoj partnerskoj vezi te ih je strah da ih ponovno ne povrijede. To su ponekad previše popustljivi ljudi kojima je dosta iskorištavanje od strane drugih.
Oni su sve što sam i ja u nekim periodima života bila
ili ću, na neki način, to tek postati.
Fotografija 5. Poslovni prostor "Ja vjerujem u vas" i moje nećakinje
To nisu problematični ljudi, nego ljudi koji imaju problema kao ti i ja. To nisu nestabilni ljudi, nego ljudi kojima treba oslonac kako bi pronašli unutarnju snagu. To nisu ljudi koji nemaju ništa, niti ljudi koji imaju sve. Oni nemaju psihičkih poremećaja, nego se ponekad teško nose sa svakodnevnim situacijama. Oni nisu neorganizirani niti pobrkani, nego im ponekad nedostaje strukture. Oni nisu nezainteresirani već se trude pronaći ono u čemu su dobri. Oni nisu loši roditelji, nego netko kome treba pomoć u odgoju ispunjene i sretne djece. Oni nisu asocijalni i povučeni, nego ponekad radije uživaju u vlastitom društvu.
Fotografija 6. Moje prvo predavanje na engleskom u BizKoshnica Coworking prostoru, Zagreb. Autor: Marko Lopac
To su ljudi s kojima vježbam konstruktivno rješavanje sukoba i zauzimanje za sebe. To su ljudi s kojima učim i usavršavam komunikacijske vještine. To su ljudi s kojima organiziram dane, tjedne i mjesece. S njima vježbam govore pred javne nastupe i učim ih tehnikama opuštanja. To su ljudi s kojima postavljam ostvarive i realne ciljeve. Ljudi koji su spremni na transformaciju i ozbiljno će se potruditi oko toga. To su ljudi koji me razvesele sitnicom koja ih je podsjetila na mene.
To su ljudi s kojima se ponekad toliko smijem da mi idu suze. To su ljudi o kojima nerijetko razmišljam i kad sam kod kuće. Ljudi koji mi pošalju poruku kad uspiju u onome na čemu smo zajedno radili. To su ljudi koji su se ohrabrili i žele živjeti u skladu s vlastitim vrijednostima. To su ljudi koji mi svojim osobnim napretkom i trudom uljepšavaju svaki radni dan. To su ljudi u kojima čuči golema snaga i hrabrost. Ljudi koji mi pomažu da iz sebe uklonim zadnje trunke predrasuda.
To su ljudi uz koje rastem i razvijam se.
Ljudi koji su iskreni do srži samnom.
Ljudi za koje navijam i koji navijaju za mene.
Fotografija 7. Nas dvoje u "Ja vjerujem u vas" gdje su sve životinje dobrodošle :)
Reci mi, vidiš li i dalje toliko veliku razliku
između tvojih, mojih i problema običnih ljudi?
コメント