Da mi je netko prije godinu dana rekao kako ću u veljači 2018. sjediti u vlastitom uredu u centru grada i pisati ovaj tekst u želji da motiviram i inspiriram ljude kako bi se pokrenuli u željenom smjeru- vjerojatno ga ne bih čula jer sam prije godinu dana radila za tuđe ideje i ciljeve, a ne svoje. Danas s vama želim podijeliti svoje osobno iskustvo i put na kojem sam u 5 mjeseci od nezaposlene osobe postala poduzetnica. Nadam se da ćete kroz ovu priču prepoznati da i vi imate sve što je potrebno da se odlučite na ovaj korak! Ukoliko trebate pomoć pri tome- slobodno mi se obratite.
Ako ste pročitali tekst 7 lekcija koje sam usvojila 2017.godine znate otprilike kako je moja prošla godina izgledala. Bila je to jedna od izazovnijih godina u mom životu jer sam odlučila reći 'NE' stvarima, poslovima, ljudima i događajima koji su mi prestali donositi sreću. Odlučila sam pokušati nešto drugačije jer sam spoznala da zaslužujem i vrijedim više. No, zahvalimo se prošlosti i ostavimo ju tamo gdje joj je i mjesto.
Za one koji prvi puta čitaju moje priče- početkom rujna 2017. godine dala sam otkaz. Moj zadnji radni dan živjela sam u uvjerenju da ću se upustiti u posao s osobom koju sam tada zvala prijateljem i s kojom sam nekoliko mjeseci to i planirala. To se nije dogodilo, a meni je trebalo nekoliko dana da samoj sebi priznam što se događa. Kad sam iskreno i bez samozavaravanja sagledala kako stvari stoje- sljedeći sam se dan probudila kao nezaposlena osoba bez prava na novčanu naknadu jer sam samostalno dala otkaz, a što je još gore- bez ideje i plana što ću i kako ću dalje. Svojim bližnjima nisam rekla istinu, nego sam si dala nekoliko dana da se odmorim i djelujem u pravcu koji će mi donijeti toliko priželjkivanu slobodu i neovisnost. Moj životni partner bio mi je najveća pomoć i podrška kao i financijski oslonac tijekom ovih turbulentnih mjeseci.
Obzirom da sam razvila naviku svakodnevnog pisanja i introspekcije, vrlo brzo se u meni rodila ideja o pokretanju vlastitog posla. Nedostajale su mi 'samo' osnovne poduzetničke vještine, hrabrost da se odvažim i plan djelovanja. Tijekom rujna također sam se javila na 4 oglasa za posao jer se tako u Hrvatskoj radi: posao se 'traži', a ne stvara. Od 4 posla na koja sam se javila, samo sam od jednog poslodavca dobila (negativan) odgovor- ostali se nisu niti javili. Obzirom da sam imala 6 godina radnog iskustva u struci kao i nemali broj dodatnih uspješno završenih edukacija, s 33 godine života konačno sam došla do faze u kojoj sam postala svjesna da stvarno nije u meni problem. Moja prvobitna ideja bila je pronaći neki honorarni posao koji bi nam, s moje strane, osigurao stanarinu i režije, te polako pripremati svoju poslovnu ideju.
Krajem rujna imala sam sastanak sa savjetnicom u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koja me usmjerila ljudima koji vode procese samozapošljavanja. Ušetala sam u njihov ured sa zbrkom ideja u glavi, ali i vjerom u sebe i svoje sposobnosti. Pitala sam ih postoji li bilo kakav tečaj, edukacija ili predavanje koje bi mi pomoglo da se odlučim na registriranje vlastite djelatnosti. Zavod tada nije imao ništa u ponudi (mislim da je sad drugačije). Iznijela sam im također i svoju ideju o 'pripremanju terena za svoj budući posao' dok ujedno radim nešto honorarno sa strane. Savjetnik mi je tada rekao kako mu se sviđa moja ideja, da imam 'ono nešto' kao i to da sam im prenijela svoju pozitivnu energiju. Također me savjetovao da se na pokretanje posla odlučim upravo sad jer 'tko zna kako će stanje biti s poticajima sljedeće godine'. Puno mi je značilo što su u mojoj ideji vidjeli potencijal i to mi je dalo krila za dalje.
Ali opet, ja o pokretanju vlastitog posla nisam znala apsolutno ništa. To isto poslijepodne se u cijeli proces umiješalo i malo 'čarolije' :)
Kad sam došla kući, upalila sam laptop, a na mailu me čekala obavijest od savjetnice kako je upravo dobila poziv s Ekonomskog fakulteta besplatnu edukaciju u trajanju od 2 mjeseca o pokretanju vlastitog posla. Vjerujem u znakove i putokaze koje nam život daje kad znamo gdje gledati te sam uvjerena da se prave kockice NegdjeTamoGore poslože kad odlučiš uraditi nešto što je dobro za tebe.
Druga informacija koju sam ugledala to popodne, bio je poziv na besplatnu edukaciju koju je organizirao Centra za poduzetništvo 'Žene u mreži'- okrugli stol s temom 'Kako pomoći same sebi'. Taj je događaj usmjerio moj život u potpuno novom smjeru. Znate, u Osijeku postoje žene koje su prošle proces samozapošljavanja i nesebično će vam u tom procesu pomoći. Ne sve, ali neke od nas hoće :) Jedna mlada poduzetnica ispričala je kako je dobila otkaz, razboljela se, ostala trudna i u svemu tome pokrenula vlastiti posao kojeg uspješno vodi već 3 godine. Druga mlada žena željela je kroz svoj plesni studio pružiti svojim korisnicama ono što masivni treninzi ne nude: individualni pristup, kvalitetu umjesto kvantitete te vođenje kroz individualne procese otkrivanja i samospoznaje. Ta mlada žena danas je moja prijateljica koja me je tješila i bodrila svih ovih mjeseci. Većinu žena koje sam tamo upoznala u poslu vodi isključivo ljubav prema svom pozivu. Te žene zaista žive ono čime se bave i ljubav prema svom pozivu pretaču u svaku svoju aktivnost.
Žene u mreži, CZP- rujan 2017.
O bezuvjetnoj, konkretnoj, pravovremenoj i toploj ljudskoj podršci koju sam svih ovih mjeseci imala od Nine Marković iz Centra za poduzetništvo - mogla bih napisati knjigu. Ili kako moja Iris kaže: ''Nini treba dići spomenik''. U istom tom vremenskom periodu također sam upala na besplatne edukacije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori koje je vodila najuspješnija hrvatska poduzetnica i predivna, nesebična žena-zmaj: Sanela Dropulić. Na prvoj radionici, dok se još nismo niti poznavale, ta mi je žena direktno rekla da imam sve što je potrebno za uspjeh. Naježila sam se, onako zapravo.
To su žene zbog čijih sam se životnih priča sutradan probudila s kristalno jasnom vizijom u glavi. To su žene koje su mi pokazale kakva žena ja želim biti. Osjetila sam da je sad pravo vrijeme da se odvažim za ovaj veliki korak.
Žene u mreži, CZP- rujan 2017., Nina Marković
Kad se odlučite na pripremanje i pokretanje vlastitog posla- budite spremni na velika odricanja i kompletnu promjenu svega što ste dosad radili. Često će se i život umiješati da bude još zanimljivije i izazovnije.
Prvo što vas čeka jest pisanje poslovnog plana koji je preduvjet za dobivanje poticaja. Pisanje poslovnog plana za mene je bilo zabavno i ugodno iskustvo, što ne znači nužno da će tako biti i vama. U posljednje dvije godine sam na bivšem radnom mjestu promijenila 4 potpuno različita posla i morala se naučiti snaći u svakoj nemogućoj situaciji. Pisala sam i provodila razne nacionalne i europske projekte te sam pisanje poslovnog plana shvatila kao pisanje vlastitog, životnog projekta. Na bivšem poslu nije postojalo 'Ne znam', 'Ne mogu' ili 'Ne stignem'. Zahvaljujući vještinama i kompetencijama koje sam stekla upravo radi tog pritiska i tempa rada- svoj sam poslovni plan završila za 3/4 dana. Ukoliko vam u pisanju poslovnog plana treba pomoć- informirajte se o edukacijama o pokretanju poslovnog pothvata koje se nude u Osijeku. Ili mi se javite, možda vam u tome mogu pomoći.
Kad sam završila poslovni plan sve je bilo super, uživala sam u stvaranju nečeg novog i onda sam se jako razboljela. Kao što sam već napisala, kad radiš ovako velike i korjenite promjene- život voli začini stvari dodatnim izazovima i preprekama kako bi testirao snagu tvoje volje. Odlučila sam prvi put u životu ne ići u bolnicu radi tog stanja jer sam prvi put imala 'luksuz' da ne moram doktoru kako bih opravdala izostanak s posla. Odlučila sam pokušati izliječiti se kod kuće, koristeći prirodne sastojke i preparate. Bilo je gadno, bolno i iscrpljujuće, ali ja sam nakon 7 dana uspjela i izliječila se. Taj dan kad sam ozdravila, moj je partner imao prometnu nesreću u kojoj je sudjelovalo 5 ljudi i malo dijete. Naš auto, koji je prije mjesec dana prošao na tehničkom pregledu, ugasio se usred raskrižja dok je, na šefov zahtjev vozio kolege na posao. Sjećam se kako smo se veselili dodatnoj zaradi jer smo već bili pred kraj s ušteđevinom koju smo skupljali za moj otkaz. Sad smo odjednom bili dužni 10.000 kn koje nismo imali. Nitko nije bio ozlijeđen i to je jedino što je važno, a ja vjerujem da smo te novce mijenjali za puno važnije stvari i zahvalna sam što je naš gubitak isključivo financijski.
Kad se odlučite na samozapošljavanje- pripremite se na minimalno 3 mjeseca neprekidnog rada.
Znala sam svaki dan sjediti 8-12 sati i pisati, stvarati, razvijati svoje ideje. U 3 mjeseca nisam uzela dana pauze- jer kad nešto radiš za sebe i svoje ciljeve, ne osjećaš težinu i toliki pritisak kao kad radiš za druge. Za mene nije postojala subota ili nedjelja, spavala sam jako malo jer od uzbuđenja i neizvjesnosti nisam mogla zaspati te sam se uvijek jako rano budila. Osoba sam koja svakodnevno ustaje u 7 ujutro, pa kad kažem jako rano- to je za mene ponekad značilo buđenje u 3 ili 4 ujutro. Kad sam ne naučiš napraviti pauzu, tijelo te odluči podsjetiti da je vrijeme da odmoriš. Meni se dogodilo to da sam se u 3 mjeseca 2 puta ukočila od sjedenja i rada na kuhinjskoj stolici. Ako mislite da sam tada napravila pauzu, nisam- radila sam iz kreveta.
Odlučila da ću sve što mogu osmisliti - napraviti sama jer znam točno što i kako želim. Upustila sam se u izradu i objavu vlastite web stranice koju sam objavila i prije nego sam uopće predala svoj poslovni plan. Sama sam ju izradila i uživala sam u tome. Odlučila sam pisati priče koje će ljude inspirirati i motivirati da preuzmu odgovornost za vlastiti život. Odlučila sam krenuti od sebe i ponuditi ljudima ono što trenutačno mogu- inspiraciju, snagu i motivaciju kroz priče 'običnih' ljudi, uključujući i svoju osobnu. Upravo mi je ta osobna priča u život mi je vratila osobu s kojom nisam komunicirala 8 godina. Osobu s kojom sam se zbog gluposti posvađala, osobu koja mi je cijelo to vrijeme nedostajala, a da toga nisam bila ni svjesna. Ona je postala osoba koja me posljednjih mjeseci svakodnevno bodrila i motivirala te mi pomagala.
U poslovnom planu napisala sam kako će moj poslovni prostor biti u centru grada iako nisam imala ideju o tome gdje i kako ću ga pronaći, koliko se plaća najam i slično. Ali, ja jako volim ostvariti sve što sam zamislila. Uz pomoć svojih Žena u mreži saznala sam kako se u Županijskoj ulici nudi gradski prostor za licitaciju. Početna cijena bila je manja od 300 kn. Obzirom da sam imala podršku prijateljice koja je prije mene prošla ovaj put- u detalje me savjetovala što da radim. Nazvala sam Grad Osijek i otišla po ključ da pogledam prostor. Inače, gradski prostori često su u puno lošijem stanju od privatnih, a adaptaciju i renovaciju samog prostora ne možete financirati iz poticaja. Osoba sam koja više sluša srce i intuiciju te sam samoj sebi rekla: kakav mi bude osjećaj kad uđem u prostor- tako ću odlučiti. Osjećaj je bio loš, prostor je bio mračan i neugodnog mirisa, a ja se jednostavno nisam osjećala ugodno u njemu. Odlučila sam da to nije to, izašla sam van, okrenula se desno i vidjela prostor koji se iznajmljuje. Uzela sam mobitel, nazvala broj, a vlasnik mi ga je došao pokazati u roku od 2 minute. To je bilo u 11 mjesecu prošle godine. Taj gospodin je 3 mjeseca čekao da dobijem novce i nije ga htio iznajmiti drugima jer je vjerovao u moju ideju.
Moj ured je sad 10 minuta od stana u kojem živimo, jer sam tako odlučila :)
Počeci uređivanja mog interijera :)
Početkom prosinca dobila sam povratnu informaciju da je moja poslovna ideja odobrena. Računajte da proces od predaje poslovnog plana i potrebne dokumentacije do povratne informacije od strane HZZ-a traje otprilike 3-4 tjedna. Prosinac mi je bio najgori i najteži mjesec. Bila sam na izmaku snaga, nisam osjećala potrebu za hranom jer je naša kuhinja zadnja 3 mjeseca postala mjesto na kojem sam radila. Tad sam također saznala da više nemam zdravstveno osiguranje jer sam povjerovala informaciji kako je sad ''sve digitalizirano'' i povezano. Tako da je dosta dobro ispala i ona moja ideja da se u listopadu izliječim kod kuće, umjesto u bolnici. Bila sam toliko umorna, a nisam uopće mogla spavati. Imala sam manje od 10 radnih dana da realiziram sve što treba prije potpisivanja ugovora sa HZZom. Nismo imali dovoljno novaca. Bila sam privatno u nedozvoljenom u minusu 5000kn plus dug za auto bez kojeg smo bili 2 mjeseca. Od 5. do 13. prosinca nisam spavala. U tom periodu nazvala me savjetnica iz HZZa da mi kaže da imam dva dana manje za predaju dokumenata i registraciju.
Od stresa i pritiska kojeg sam tada osjećala sam se znala rasplakati u hodniku javnog bilježnika. Na ulici. Kod kuće. Svađala sam se sa savjetnicom i ona se svađala samnom. Ali onda je to završilo :)
Neki ljudi će vas na ovom putu i napustiti. Ili ćete vi odlučiti napustiti njih. To će, možda, biti ljudi za koje to ne biste nikad pomislili. Shvatit ćete kako vam neki ljudi koje ste dosad bodrili i podržavali- ne pružaju podršku, niti pokazuju zanimanje za ono što radite. Shvatiti ćete da neki od njih nikad nisu pogledali čime se bavite i što stvarate. To u početku malo boli, ali to je život. Shvatit ćete i da vam se neki poznanici iza leđa smiju i omalovažavaju to što radite. Drugi će vas pokušati kopirati i krasti vaše ideje. Krug prijatelja i poznanika će vam se smanjiti jer neki ljudi moraju otići kako bi se stvorilo mjesto za ljude koji mogu i žele pratiti vaše nove korake. Mene je ugodno iznenadila podrška i poruke ohrabrenja koje dobivam od meni (zasad) potpuno nepoznatih ljudi te im se na tome od srca zahvaljujem.
Želim da shvatite i to da postupci svih drugih ljudi govore isključivo o tome kakvi su oni- a ne o tome kakva je vaša ideja. Nemojte im zamjerati- zahvalite im i nastavite dalje jer samo vi znate kamo idete i kako ćete tamo stići.
Budite spremni na to da nećete imati novaca, da nećete na vrijeme stići platiti stanarinu, režije ili kredit, da ćete često jesti kruha-paštete ili sendviče. Potrudite se da to budu uvijek različiti sendviči. Budite spremni da ćete se udebljati ili smršaviti od stresa- ovisi čemu ste skloni. Budite spremni da će vam stan biti u totalnom kaosu, da ćete danima biti zatvoreni kako biste se što bolje koncentrirali na rad. Budite spremni na nikakav društveni život. Budite spremni na dodatne dugove- jer od ideje do realizacije će zaista proći 6 mjeseci. Budite spremni na zaduživanja, pozajmice, minuse... Budite spremni na to i još puno nepredvidivih stvari.
Ali znate što? Uspjet ćete kao što sam i ja uspjela : )
Tjedan otvorenih vrata @Ja vjerujem u vas
Uspjela sam sa svime što sam mislila da ne mogu, a zbog spore birokracije, praznika i nove godine- registrirala sam posao u 2018. godini te sam umjesto 35.000kn poticaja, dobila 20.000kn više koje sam uložila u dodatne edukacije i usavršavanja. Otvorila sam službeno 12. veljače kroz Tjedan otvorenih vrata i ponovno sam se uvjerila da zaista privlačiš ono što zračiš. Već prvi radni tjedan dogovorila sam suradnju s divnim ljudima i organizacijama koje djeluju iz srca. Prepoznali smo se. Prvi sam tjedan radila preko 10 sati dnevno. Prvu slobodnu subotu u 4:30 ujutro bila sam u autobusu za Zagreb jer sam imala početak edukacije koju sam upisala. U nedjelju navečer vratila sam se u Osijek, a u utorak imala svog prvog klijenta. U srijedu sam imala drugog. Sretna sam i zahvalna.
Svaki dan u SVOM uredu provedem preko 10 sati što mi je- prvi put u životu ugodno i ispunjavajuće jer sam to sama odabrala.
Moj prvi radni dan :)
Dakle, bilo je gadno ovih 6 mjeseci. Bilo je naporno, iscrpljujuće, teško, neizvjesno. I sad je na momente tako. I nemam pojma što me dalje čeka. Ali, nije li tako uvijek u životu? To je put koji sam sama odabrala, nitko mi ga nije nametnuo. I zato danas sjedim u svom uredu kojeg smo dragi i ja okrečili, uredu čiji sam interijer samostalno uredila kako bi bio preslika moje osobnosti. Sjedim u svom uredu punom fotografija, lijepih poruka i crteža svojih bivših korisnika. Nakon 6 mjeseci predanoga rada – danas sjedim u svom uredu punom poklona i uspomena koje su donijeli moji prijatelji, obitelj te bivši korisnici i kolege. Danas sjedim u svom uredu i gledam u svaki poklon zahvalna što me moji ljudi tako dobro poznaju.
Jučer sam na posao došla u 11 sati iako sam se ustala u 7.
Ako vas zanima zašto- ''Zato što mogu'' :)
Comentários