U zadnjih nekoliko godina ljudi iz moje okoline reagiraju vrlo pozitivno na mene i moju pojavu. 'Mirna, ti si prekrasna osoba', 'Mirna, voljela bih imati tvoj pogled na svijet', 'Mirna, odakle ti snaga da na stvari gledaš s toliko razumijevanja?', 'Mirna, kako to da si uvijek tako nasmijana i sretna?'.
Želim s vama podijeliti tajnu- to sam nova ja.
Nova ja nastala je kad sam se nekoliko puta raspala u tisuću komadića i sastavila ponovo. Metodom pokušaja i pogrešaka. Na način bitno drugačiji od svih načina prije.
Kad pogledate moje stare fotografije, vidjet ćete ne baš sretno dijete i još manje sretnu tinejdžerku. U osnovnoj školi moj me razrednik zvao 'Mrgud', a najčešći komentari drugih ljudi bili su: ''Nemoj se toliko mrštiti, dobit' ćeš bore.'' (Nemojte se mrštiti, stvarno sam dobila bore :). Kad pogledate moje sadašnje fotografije vidjet ćete iskren i topao osmijeh. Da, ja se sad smijem i ne želim nikad više prestati.
Možda vam se, kad me pogledate na prvu ne čini tako, ali prva bitka koju sam vodila sama sa sobom bila je bitka s prihvaćenjem svog fizičkog izgleda. Od malena su me pratili komentari ''kako je bucmasta'', 'malo si se udebljala'', ''uvuci stomak'', ''nabacila si koju kilu, vidim'' i slično. Kad sam tražeći fotografije za ovu priču listala svoju radosnicu (to vam je ona knjiga uspomena koju roditelji vode za svoje dijete) na nekim stranicama uz fotografije bili su napisani i komentari: ''Mirna nije inače ovako debela, ova obleka ju otvara u licu'', ''Najviše volim papati'', ''Samo da mi je jesti'' i slično. U psihologiji je objašnjeno kako poruke koje smo primali od drugih u djetinjstvu formiraju naša bazična vjerovanja o nama samima (tko smo i koliko vrijedimo). S takvim sam se komentarima koji su ostali zvoniti u mojoj glavi učila nositi još dugo, dugo godina.
Kao i svakoj djevojčici i djevojci, bilo mi je važno da budem lijepa sebi i drugima te da me okolina prihvati. Posebno teško razdoblje bilo je razdoblje puberteta gdje sam se konstantno uspoređivala s drugima. Nisam voljela svoj izgled, svoj trbuh, svoju kožu, svoje obrve i dlake, svoju kosu, nos i godinama sam željela biti neko drugi. Okolina u kojoj sam odrastala moje je probleme smatrala trivijalnima, nerijetko su mi se smijali kad bih se požalila na ono što me muči i nitko me nikad nije shvatio ozbiljno. Realno, imala sam sve što mogu poželjeti na objektivnoj razini. Na subjektivnoj razini sam se raspadala. Voljela bih da sam u svom životu imala psihologa koji bi me saslušao i shvatio koliko nisko samopoštovanje imam.
Sa 16-17 godina počela sam izbjegavati hranu, znala sam lagati da sam ručala dok bih hranu bacala u WC. Tad sam imala 64 kg. Sanjala sam da jedem 'zabranjene stvari' i budila se usred noći sretna što sam i dalje gladna. Nakon 6 mjeseci moja se težina spustila na 52 kilograma. Nitko me nije pitao zašto to radim i zašto se tako osjećam. Nitko me nije pitao kako si, a ja sam uživala u komentarima da sam premršava. Bilo me je sram tražiti pomoć jer mi se činilo da me nitko ne razumije. Internet je tad bio relativno nov pojam i nisam bila u mogućnosti pročitati tuđa iskustva i pronaći osobe i koje su se osjećale slično kao ja. Nisam imala mogućnost pronaći osobu s kojom bih se mogla poistovjetiti da vidim kako nisam jedina na svijetu koja se tako osjeća. Moj cilj u tim godinama bio je stati u najmanji broj traperica jer sam smatrala kako će mi to donijeti više samopoštovanja i ljubav prema sebi. Moja je kilaža oscilirala još 10 godina gore- dolje, uz konstantne dijete, periode prejedanja i izgladnjivanja.
Ljubav prema sebi i svom tijelu
Tek prije nekoliko godina naučila sam voljeti svoje tijelo. Otkrila sam vježbanje koje je preraslo u (opet nezdravu) maniju. Uvijek bih vježbala sama kod kuće jer mi se grupni treninzi i teretane s puno ljudi nikad nisu sviđali. Jednom prilikom sam se toliko isforsirala vježbanjem da sam bila ukočena punih 5 tjedana. Jedva sam se ustajala iz kreveta. Tad sam se zaustavila i prestala. Prije par godina sam naučila uživati u hrani. Počela sam zdravo kuhati i osluškivati svoje tijelo. Prestala sam jesti fast food i kojekakve gluposti te sam svoju prehranu počela bazirati na povrću. Počela sam uživati u pripremanju i konzumaciji hrane. Počela sam birati zdrave sastojke, isprobavati razne začine i pratiti kako moje tijelo reagira na njih. Prošle godine sam prestala jesti meso jer me posljednje 4 godine pratila ta ideja. Poslušala sam svoje tijelo. Nedavno sam otkrila i tjelovježbu koja je po mojoj mjeri zahvaljujući novoj treninerici i prijateljici. Otkrila sam da se ne moram forsirati nego da u vježbi mogu i uživati. Umjesto za svoje trbušnjake, ruke ili stražnjicu- počela sam vježbati za sebe, što moje tijelo prepoznaje i vraća mi na razne načine. Ne sjećam se kad sam se zadnji put vagala niti pogledala koliko određeni prehrambeni proizvod ima kalorija. Prestala sam obraćati pozornost na to jer mi je postalo smiješno!
Velik dio života osjećala sam se ne voljeno, ne prihvaćeno i kao da ne vrijedim puno. Cijelu srednju školu za svaki svoj neuspjeh govorila sam 'Glupa sam, ja to ne znam'. U svojoj široj obitelji imala sam osobe koje me nisu voljele samo zato što postojim. Teško mi je bilo vjerovati da netko može ne voljeti dijete samo zato što postoji. Dugo mi je trebalo da shvatim da ja nisam kriva za njihov osjećaj nezadovoljstva samim sobom i svojim neispunjenim životom. Dugo mi je trebalo da shvatim da je njihovo ponašanje odraz vlastite nemoći da prema sebi budu iskreni. Dugo mi je trebalo da shvatim da obitelj ne znači nužno krvnu vezu i da se ljubav zaslužuje uzajamnim poštovanjem, brigom i ljubavi. Dugo vremena sam se osjećala krivom za njihove osjećaje, dok prije nekoliko godina nisam zauvijek prekrižila te odnose bez trunke grižnje savjesti. Prekid komunikacije i toksičnih odnosa koji smo imali donio mi je zadovoljstvo, mir i energiju da svoje vrijeme utrošim na ljude iz moje obitelji koji to zaslužuju, na ljude koje iskreno zanima kako sam, čime se bavim, što sam novog naučila i kako napredujem.
Kao mlada doživjela sam jedno neugodno iskustvo s kojim sam se samostalno nosila dugo godina. Pokušala sam indirektno potražiti pomoć kod jedne tadašnje profesorice kad sam svoje osjećaje izrazila kroz pisanje. Njezin komentar pred cijelim razredom bio je za mene vrlo ponižavajući i odustala sam od traženja bilo kakve pomoći. Opet sam se osjećala kao da sam sama na svijetu. Odlučila sam se pretvarati da sam dobro i da je sve u redu. Odlučila sam šutjeti i lagati sama sebi još dugo godina. Nosila sam se s tim neugodnim emocijama i osjećajem da ne zaslužujem ljubav i da ništa ne vrijedim kako sam znala, a to je često bilo vrlo destruktivno za mene. Najviše od svega bojala sam se biti sama sa svojim mislima i osjećajima. U mom odrastanju bilo je perioda depresije i apatije, samoozlijeđivanja, pretjeranih izlazaka i alkohola, nezdravih i površnih prijateljstava i veza. Sve u želji da prođe bol koja je u svakodnevnim okolnostima izlazila van iz svake pore mog bića.
Željela sam da me netko voli, da mi kaže da vrijedim, da zaslužujem ljubav i poštovanje. A cijelo vrijeme željela sam naučiti KAKO VOLJETI SEBE sa svim svojim nedostacima, manama, lošim navikama i neugodnim emocijama.
Odlučila sam upisati studij psihologije prvenstveno iz želje da naučim kako da si sama pomognem i naučim se nositi sa svime što me mučilo. Ako naučim pomoći sebi, ozdravit ću. Ako naučim pomoći sebi, moći ću pomoći svakome tko se ikad osjećao kao ja jer ću razumjeti i nikad ih neću osuditi za nešto što su napravili ili uradili. Znanje koje sam dobila na fakultetu nije previše utjecalo na mene. Nije bilo dovoljno. Nije bilo efikasno za mene. Pokušaji da nađem posao nakon završenog fakulteta nisu bili uspješni. U periodima konstantnih odbijanja mojih molbi na poslane natječaje znala sam ne izlaziti iz sobe po 3 dana i noći. Poslala bih brata po cigarete i odabrala biti jadna, mizerna i ogorčena u ovom 'nepravednom svijetu'. Odselila sam u Zagreb. Bježala sam od sebe i svega što sam tada bila.
Dozvoljavala sam da mi drugi govore koliko (ne)vrijedim. Tako sam radila posao u svojoj struci uz dodatna 3 posla na istom radnom mjestu za plaću visine današnjih mirovina. Samo zato jer sam to prihvatila i nudila da radim još i još i još kako bih im pokazala koliko vrijedim i znam. U jednom periodu života bila sam u vezi koja je imala 13/15 znakova psihičkog zlostavljanja. Nisam bila premlada i neiskusna, niti sam bila neinteligentna. Bila sam nesigurna u sebe i svoju vrijednost. U tom periodu života bojala sam se na ulici pozdraviti mušku osobu jer bi to značilo opravdavanje, uvjeravanje, dokazivanje da mi je osoba samo poznanik ili prijatelj, a ne bivši ili sadašnji ljubavnik. Nerijetko sam slušala da bi bilo dobro da idem kod kozmetičarke češće jer je šteta da moje lijepo lice ima tako ružan ten... nerijetko sam slušala da sam se udebljala i da mi neki odjevni predmet ne stoji dobro, nerijetko sam na poklon dobivala najšire sportske majice koje sam trebala nositi kad idem van jer će mi to biti 'puno udobnije od suknje ili haljine'. Osoba s kojom sam tada odabrala biti uvjeravala me da je to sve zbog neizmjerne količine ljubavi koju prema meni osjeća i potrebe da me zaštiti od surovog svijeta koji me samo želi iskoristiti. Jednako tako, sama sam odabrala biti s tobom osobom i ne zamjeram joj ništa- to je bio moj izbor koji sam birala svaki dan. Ja sam izabrala vjerovati da je to ljubav dok nisam odlučila reći DOSTA i odabrala sebe staviti na prvo mjesto.
A onda sam odlučila da ŽELIM BITI SRETNA
Prije nekoliko godina otkrila sam Autogeni trening i tad je moj život krenuo u drugom smjeru. Znanja i tehnike koje sam naučila kroz ovu edukaciju otvorila su mnoga vrata u mom životu. Otvorila su mi vrata prema novim dimenzijama i učenjima. Omogućila su mi upoznavanje novih ljudi koji razmišljaju kao ja danas. Omogućila su mi mir, zahvalnost, opuštenost i preuzimanje odgovornosti za vlastiti život!
Odlučila sam se na promjenu.
Odlučila sam voljeti sebe ovakvu kakva jesam, odlučila sam vjerovati životu, odlučila sam da vrijedim i da moju vrijednost ne određuju drugi ljudi, odlučila sam da nikad više ne želim odustati od sebe, odlučila sam da moje pogreške ne definiraju tko sam.
Danas znam koliko vrijedim te što mogu ponuditi sebi i svijetu oko sebe. Danas sam zahvalna za svako neugodno iskustvo i emociju koji su me oblikovali u osobu koja jesam. Danas svoje dane rado provodim u samoći i tišini, meditaciji i pisanju kroz koje pokušavam još bolje upoznati sebe. Danas vrlo rado mijenjam bučna mjesta s puno ljudi za mirnu večer kod kuće. Danas biram kome ću posvetiti svoje vrijeme. Danas imam partnera koji mi niti jednom nije uputio ružnu ili neugodnu riječ, partnera s kojim surađujem, partnera koji me bezuvjetno podržava i bodri, partnera s kojim se niti jednom nisam posvađala, partnera koji je moja definicija ljubavi. Moj partner je refleksija mene same kao i osjećaja koje danas imam prema samoj sebi.
Da, to sam ja: imam prošlost u kojoj sam radila gluposti i čijih se dijelova ne ponosim. Imam prošlost u kojoj sam ostavljala i bila ostavljena, povrijedila i bila povrijeđena, varala i bila prevarena. Da, to sam ja: imam prošlost s kojom sam se samostalno nosila kako sam tada najbolje znala i mogla jer život, nažalost, ne dolazi s uputama.
Ako mislite da me poznajete, varate se. Ja sam deseta osoba nego onaj put kad smo se posljednji put sreli. Kad se sljedeći put sretnemo bit ću dvadeseta osoba. Trideset i treća. Zato što svaki dan biram nešto novo naučiti. Zato što svaki dan biram biti bolja osoba nego što sam bila jučer. Zato što svaki dan odabirem ljubav prema sebi i prema svojoj okolini. Zato što sam svoje mane i nedostatke pretvorila u male osobne pobjede. Zato što svaki neuspjeh gledam kao priliku za rast i razvoj. Zato što odabirem djelovanje i zauzimanje za sebe.
Zato što mi se danas život svodi na samo jedno pitanje: ''Jesi li sretna?'' koje primjenjujem u svakom segmentu svog života. Zato što kao odgovor na ovo pitanje uvijek biram samo dvije opcije: ako si sretna- prihvati / ako nisi sretna- promijeni jer na taj način mijenjam svoj život i pokušavam biti najbolja verzija sebe. Osobni izbor je oblik slobode koji je dan svakome od nas. Ja nisam niti pametnija, niti sposobnija nego bilo tko drugi. Ja sam samo odlučila preuzeti odgovornost za svoj život i odlučno se suočiti sa svakim strahom i neuspjehom.
Na nama je da odlučimo svaki dan što želimo birati za sebe.
Ja danas, i svaki dan, biram- ljubav.
Molim vas da ju odaberete i vi ♡