Nedavno sam održala svoju prvu radionicu 'Tehnike lakšeg pamćenja i izrada mentalnih mapa' na kojoj je prisustvovalo 24 sudionika. Evaluacija radionice i povratne informacije koje sam dobila motivirale su me da i s vama podijelim znanja i tehnike te vam olakšam procese učenja i pamćenja, donošenja odluka, stvaranja novih ideja kao i rješavanja problema u nadi da ću vas motivirati na osobni rast i razvoj.
U ovom prvom dijelu želim vas upoznati s pojmovima svjesnog i nesvjesnog dijela našeg bića, procesima pamćenja i načinima na koji pamtimo određene informacije.
Fotografija 1. Moj način predstavljanja sudionicima radionice : )
JESMO LI ZAISTA SVJESNI SVEGA OKO SEBE?
Ljudi su predivna, kompleksna bića koja kroz život idu vjerujući da svjesno biraju, odlučuju, uče. To jest donekle točno, ali naše ponašanje uvelike ovisi o našem nesvjesnom dijelu. Čovjek u svakom trenutku, prima između 2.000,000- 4.600,000 milijuna različitih dijelova informacija tj. podražaja iz okoline. Naš svjesni dio sposoban je registrirati tek 5-9 informacija, tj. pažnju možemo usmjeriti na samo toliko stvari odjednom. Sve ostalo registriramo nesvjesno, htjeli mi to ili ne.
Iako se to možda na prvi pogled nekima čini čudno, to je zapravo jako dobra stvar jer mi ne moramo biti svjesni našeg disanja-naša pluća i tijelo dišu bez da ih mi moramo podsjećati na to; naš metabolizam radi bez našeg znanja: prerađuje i probavlja hranu bez da ga tjeramo na to; naša podsvijest kreira za nas živopisne i nemoguće snove; naš imunološki sustav sposoban je braniti se od bakterija i virusa bez da ga to zamolimo kad se osjećamo loše; mi hodamo bez da si moramo govoriti kako se to radi; naša podsvIjest krije sve naše emocije i sve obrasce ponašanja koje smo većinom usvojili kao djeca.
Zašto vam pišem o podsvijesti- zato što ona stalno uči i usvaja informacije. Podsvijest uči na osnovu iskustva obojanog emocijama ili konstantnim ponavljanjem određenih radnji.
Slika 2. Svijest i podsvijest (izvor: Pinterest)
Što se tiče ljudskog pamćenja, njega možemo okarakterizirati kao našu mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija koje do nas dolaze. Da bismo nešto mogli usvojiti tj. naučiti moramo moći pamtiti. Mi zaista učimo i pamtimo cijeli svoj život, ponekad svjesno, a većinom nesvjesno. Recimo, ja sam svjesno ponavljala i pripremala se za radionicu koju sam održala u želji da bude što ugodnija, edukativnija i korisnija drugima. Ali isto tako, ja sam u posljednjih mjesec dana nesvjesno upamtila gotovo svaku blesavu melodiju lakih nota koja je svirala u trgovinama kad sam ja zaboravila slušalice. Tako znam gotovo svaku pjesmu koja mi se ne sviđa, a nažalost dovoljno mi je da ju samo jednom čujem. Zašto je to tako? Zato što su takve pjesme napisane vrlo jednostavno, s rimom i ritmom koji lagano uđu u uho i tamo, na moju nažalost, ostanu.
Pamćenje možemo podijeliti na tri vrste: senzorno, kratkoročno i dugoročno pamćenje. Senzorno pamćenje je ono koje prenosi informacije iz naše okoline od receptora (naša osjetila) do mozga u nepromijenjenom obliku. Tako imamo vidno, slušno, taktilno, olfaktorno i kinestetično pamćenje čiji je kapacitet neograničen. Ono je i svjesno i nesvjesno. Sve što nam ne treba u danom trenutku se gubi iz našeg fokusa i mi to zaboravljamo. Ukoliko nam informacija i podražaj trebaju- ta informacija odlazi na daljnju obradu u naše kratkoročno pamćenje. Kratkoročno pamćenje je naša radna memorija i predstavlja sve ono čega smo u tom trenutku svjesni. Ograničenog je kapaciteta i može se baviti s otprilike 5- 9 informacija na koje svjesno usmjerava pažnju. Zovemo ga radno pamćenje jer s tim dostupnim informacijama nešto radimo. U njemu kodiramo informacije na nama najbolji mogući način kako bismo informacije kojih smo svjesni što bolje umemorirali (kodirali) u naše dugoročno pamćenje. Svatko od nas kodira dostupne informacije na svoj način i tu nema niti pogrešnog, niti univerzalno najboljeg načina za kodiranje- svatko bira način koji je njemu najbolji. Što uspješnije i bolje kodiramo informacije- lakše ćemo ih dozvati iz dugoročnog pamćenja kad nam zatrebaju. Kad smo neku informaciju uspješno kodirali- to znači da smo je prebacili u naše dugoročno pamćenje.
Fotografija 3. Radionica 'Tehnike lakšeg pamćenja i izrada mentalnih mapa' u suradnji s PRONI centrom Osijek
I sad počinje zabava: dobrodošli u neograničen kapacitet dugoročnog pamćenja i njegov nesvjesni dio
Prema nekim autorima, navodno sve što smo ikad usvojili i naučili zapravo leži u našem dugoročnom pamćenju, ali se zbog poteškoća s pronalaskom tih informacija istih ne možemo (pri)sjetiti.
Recimo, moj primjer- kad sam bila mala, mama je mene i sestričnu tjerala da u 7. i 8. razredu idemo 1x tjedno na instrukcije iz njemačkog jezika. Kad si 7. i 8. razred nemaš preveliku slobodu izbora i odlučivanja, pa smo mi to morale odraditi kako bismo ''dobile dobre temelje jer nas čeka njemački jezik u srednjoj školi pa će nam ovo pomoći''. Sve vam je jasno. Moja motivacija za sudjelovanjem i odlascima na njemački subotom ujutro bila je jednaka nuli, sam jezik mi se nije sviđao dok sam engleski obožavala, nisam htjela dodatno učiti i nikako nisam voljela što to sve moram. Otprilike sam naučila reći kako se zovem, odakle sam, koliko imam godina i u kojoj ulici živim. Također sam naučila pjevati Oh Tannenbaum jer smo se sestrična i ja tu najviše glupirale. Onda sam kroz srednju školu ponovno učila to jedno-te-isto, s još manje motivacije i još više otpora.
Dakle, svjesna sam bila i u osnovnoj i u srednjoj školi da ovaj jezik ne volim, da mi nije ugodan nego težak i mislila sam da ništa ne znam. Ali, prije par godina samu sebe sam ugodno iznenadila kad je bilo gusto i trebala sam se spasiti iz nelagodne situacije. Putovala sam autobusom te na austrijskoj benzinskoj crpki kupila i platila dvije kave jednoj gospođi. Kad sam pokušala izaći, druga gospođa mi je htjela ponovno naplatiti te dvije kave. Obzirom da je kava bila oko 20 eura, nikako nisam htjela platiti ju ponovo i samo je iz mene izašlo: ''Entschuldigung wir haben zweimal bezahlen'' (Oprostite, mi smo dva puta platili). Možda nije gramatički savršeno točno, ali mene je spasilo i ugodno iznenadilo.
Sve stvari koje smo učili i usvajali tijekom odrastanja su ipak negdje nesvjesno u nama iako možda duboko potisnuti zbog iskustava i neugodnih emocija koje smo imali vezano uz njih.
I to je dobro. Zamislite da se možete sjetiti baš svega što se ikad dogodilo? Svake pogrešne odluke, svakog detalja loše veze, svake uvrede i komentara koje smo ikad dobili od ljudi? Teško bismo zadržali zdrav razum da se možemo sjetiti baš svega i zato podsvijesti hvala : )
KAKO PAMTIMO MIRISE?
Jeste li primijetili kako određeni miris može izazvati navalu jasnih sjećanja? Kod žena je ovaj tip pamćenja izraženiji nego kod muškaraca. Miris kolača od jabuke, kombinacije cimeta i naranče mogu nas podsjetiti na vrijeme djetinjstva kada smo bili kod bake ili nekoga na Božićno jutro. Kod mene takvi mirisi bude osjećaj sigurnosti, zaštićenosti, topline i bezbrižnosti. Također, mirisi parfema koje sam koristila tijekom odrastanja me podsjete na neke davne, djetinje ljubavi. Znate li zašto je miris tako jak okidač za buđenje sjećanja?
Doživljaj mirisa u dalekoj prošlosti civilizacije bio je presudan za opstanak (miris vatre, paleža, pokvarene ili trule hrane) ljudske vrste. Oslanjali smo se na osjetilo mirisa kako bismo preživjeli. Mirisni živac smješten je jako blizu područja u mozgu koji je povezan s našim doživljajem emocija, kao i s emocionalnim sjećanjem. Sama sposobnost osjeta mirisa je usko povezana s našim pamćenjem. Kako bismo prepoznali neki miris, mi moramo zapamtiti trenutak u kojem smo ga prvi puta osjetili, a pamćenje mirisa automatski se povezuje sa svim vizualnim informacijama koje su oko nas u tom trenu. Tako nam mirisi iz prošlosti često bude i vividne, žive slike iz zaboravljenih perioda života.
Slika 4. Poziv na radionicu 'Tehnike lakšeg pamćenja i izrada mentalnih mapa' u suradnji s PRONI centrom Osijek
KAKO PAMTIMO KONKRETNE,
A KAKO APSTRAKTNE POJMOVE?
Miris je apstraktni pojam. Svatko od nas kodira riječ 'miris' na sebi svojstven način- netko će od nas zamisliti omiljeni parfem, netko miris cvijeća u proljeće, a netko miris kolača koji ga podsjeća na dane bezbrižnosti. Također, netko će ga doživjeti kao neki neugodan miris koji izaziva osjećaj nelagode. Kako ćemo upamtiti apstraktne pojmove oko nas ovisi o našim kognitivnim tj. mentalnim shemama.
Riječ 'ljubav' stvar je subjektivne, osobne percepcije. Moj pojam ljubavi danas, kad imam osobu koju bezuvjetno volim, bitno se razlikuje od pojma 'ljubavi' dok sam tragala za istom. Tako je i s pojmom slobode, sreće, neovisnosti, pravde, izdaje ... Svatko od nas ima svoju percepciju što ta riječ za njega znači.
Naša percepcija apstraktnih pojmova nije ista onoj koju smo imali dok smo bili djeca, a kako odrastamo i gradimo sebe kroz iskustva i doživljaje, tako se i ona mijenja.
'77.godine prošlog stoljeća proveden je eksperiment u kojoj je ispitanicima dana priča o dva dječaka koji se igraju sami u kući. Jednoj skupini ispitanika dana je uputa da čitaju priču iz perspektive potencijalnoga kupca kuće, dok je drugima dana uputa da ju čitaju iz perspektive provalnika. Grupa kojoj je dana uputa da priču čitaju iz kognitivne sheme kupca kuće češće se sjetila detalja o kvaliteti kuće, npr. da se prozori nisu mogli dovoljno dobro zatvoriti i da je na krovu kuće bilo napuknuće. 'Provalnici' su priču ispričali sa puno više materijalnih detalja- da je u sredini kuće bio veliki TV ili da je negdje bila kutija s nakitom. Kad su uloge zamijenjene, a perspektiva priče promijenjena, tj. kad su ispitanici dobili uputu da promjene kognitivnu shemu- i jedna i druga skupina uspjela se sjetiti detalja koji su bili bitni za tu kognitivnu shemu. Dakle, sve te informacije bile su u njihovom dugoročnom pamćenju ali ih nije sve bilo potrebno osvijestiti nego su ispitanici prilagodili uputi kako bi smanjili količinu informacija u kratkoročnom pamćenju (jer radno pamćenje barata istovremeno s maksimalno 5-9 informacija).
Slika 5. Evaluacija sudionika radionice ''Tehnike lakšeg pamćenja i izrada mentalnih mapa''
Dobar primjer za slikoviti prikaz kognitivnih shema koje ljudi imaju su stereotipi i predrasude.
Npr. u jednom je istraživanju '78. godine ispitanicima ispričana životna priča djevojke imena Betty K. koja je često izlazila na spojeve s muškarcima, ali nikad nije imala stalnog partnera. Jedna skupina ispitanika dobila je informaciju da je Betty K. Kasnije imala skladan obiteljski život s dvoje djece i mužem, dok je drugoj skupini ispitanika dana informacija da je Betty K. kasnije živjela u partnerskom odnosu sa ženom. Oni kojima je rečeno da je Betty K. imala obitelj i djecu češće se dosjećala informacije da je izlazila na spojeve s muškarcima, dok se druga skupina najčešće sječala podatka da nikad nije imala stalnog dečka.
Što i kako nešto doživljavamo, učimo i pamtimo određuje naš nesvjesni dio u kojem su skrivene sve naše misli, emocije, ugodna i neugodna iskustva, snovi, mašta, želje. I upravo je zato važno osvijestiti ih i dovesti u kratkoročno pamćenje kako bismo uspješnije procijenili ljude, iskustva i događaje koje svakodnevno proživljavamo.
Iako se nesvjesno ne može kontrolirati, bitno je da postanemo svjesni da to ne možemo.
Osvijestite si da nismo savršeni te da ne donosimo racionalne, razumne i logičke odluke baš svaki put : )
Slika 5. Jedna od evaluacija sudionika radionice ''Tehnike lakšeg pamćenja i izrada mentalnih mapa''
Comments