Otkad imamo Juru (2020.) otkrila sam čari svakodnevnih šetnji parkovima i prirodom. Otkad imamo Juru ne postoji šansa da ne odem barem jednom dnevno u šetnju u kojoj se uvijek dogode lijepe stvari, životinje i djeca. Otkad imamo Juru otkrila sam i manje lijepe stvari koje se, nažalost, skrivaju po osječkim parkovima...
Nedugo nakon što smo udomili Juru, možda već u prvom tjednu, u svojim sam se šetnjama počela susretati s bolesnicima koji naše parkove koriste za zadovoljavanje svojih seksualnih perverzija. U početku nisam bila sigurna što se događa i vidim li ja dobro ono što vidim. Nemali broj puta imala sam "priliku" vidjeti pervertite koji se skrivaju po žbunju i gledaju druge ljude koji ni ne sluteći što se oko njih događa opušteno šetaju parkom.
Foto _ Pixsell photo
Kad sam počela primjećivati taj bolesni uzorak ponašanja i strategije kojima se koristio perverznjak iz parka počela sam upozoravati žene koje sam putem srela.
Neugodno sam se iznenadila kad mi je velika većina njih rekla da zna za to i da se to dugo vremena već događa. Hladni šamar sam dobila kad mi je jedna od njih rekla kako zna za njega jer parkira u njenom naselju prije nego dođe u park. Nisam mogla vjerovati da one sve to znaju i da su odlučile kako ništa povodom toga ne žele poduzeti. Ako znaš njegovu registraciju, znaš i njegov identitet i što te pobogu spriječava da ga prijaviš i sve ovo zaustaviš?!?
Znam što ih je sprječavalo, odgovor je uvijek STRAH.
Nije mi bilo svejedno, počela sam imati tikove prilikom ulaska u park, tražeći pogledom jesam li danas sigurna i mogu li opušteno šetati.
Jednom prilikom u večernjoj, ljetnoj šetnji okrenula sam se iza sebe da bih vidjela perverznjaka u grmu kako me gleda i .... Znate već dalje. Srce mi je počelo ubrzano kucati od straha i obratila sam se prvom muškarcu koji je šetao psa i nadi da će mi pomoći. Na moj strah i brigu on se puknuo smijati i rekao mi neka zovem policiju. Hvala ti predivni, snažni čovječe!😬
Nekoliko dana poslije objavila sam status u kojem sam tražila savjet i podršku te su me svi prijatelji i poznanici savjetovali da sljedeći put zovem policiju. Svi oni znali su da se u Parku kod tenisa već godinama događaju ovakve stvari i da nitko ništa ne poduzima.
Ja volim misliti da mali čovjek može promijeniti svijet, a to sam vam i pokazujem svojim primjerom.🙏🏻
Počela sam zvati policiju svaki put kad bih ga vidjela i imala vremena za to. Dva puta sam gledala kako im bježi jer je u svemu tome očito bio jako vješt! Svaki put kad bih ga ponovno vidjela, a morala sam ići nazad raditi i nisam mogla zvati policiju meni bi bilo muka. Bila sam ljuta i bijesna jer mi se činilo kao da sve moram sama te da samo ja želim zaustaviti i promijeniti ovu odvratnu situaciju.
A onda sam nakon godinu dana USPJELA! 💗
Uspjela sam jer nisam odustala! Uspjela sam nazvati policiju, pripremiti "sačekušu" i pomoći im da ga uhvate! Čak sam vidjela i kako im pokušava pobjeći trčeći glavom bez obzira u park kod Sokola gdje su ga konačno uhvatili i priveli pred mojim očima!
Srce mi je kucalo k'o ludo, a to sam poslijepodne provela u policiji dajući izjavu. Da, to vam nije baš najugodnije, ali je jedino ispravno! 🤭
Odlučila sam svjedočiti protiv njega na sudu i uspješno sam odradila. Da, srela sam ga sudu i došao mi je, nažalost, s leđa. Da, ni to vam nije baš najugodnije, ali je jedino ispravno!
Ono što vam želim reći jest da je od dana kad sam ga prijavila do dana kad sam svjedočila protiv njega prošlo pune 2 godine mjeseci. U te 2 godine ja ga niti jednom nisam vidjela u našem parku. U zadnje dvije godine slobodno šetam bez straha i tikova.
Nitko mi, ni na koji način, nije htio pomoći iako su svi znali što se događa pa sam si odlučila pomoći sama.
Nije li tako, zapravo, sa svime u životu? 🤭
Vjerujem da je moje "dobro djelo" utjecalo na kvalitetu svih ljudi koji šetaju u tom parku, a da toga nisu ni svjesni. One žene s kojima sam znala o njemu pričati nisu ni primjetile da ga nema. Ali ja jesam...
Mali čovjek može i treba utjecati na nepravdu i izboriti se za svoja prava...
Mali čovjek treba biti uporan i slušati sebe bez obzira na manjak podrške okoline koja se nalazi u istom problemu...
Ukoliko imate priliku reći NE, molim vas da to uradite jer možemo promijeniti svijet na bolje ako se držimo zajedno i ne odustajemo.
Uraditi pravu stvar nekad nije ugodno, ali je jedino ispravno...
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu!
Mirna Ažić,
Ja vjerujem u vas
留言