Želim vam da s 2017. godinom zauvijek ispratite svoju ulogu žrtve. Voljela bih s vama podijeliti lekcije koje sam usvojila ove godine koja je za mene bila najizazovnija godina u životu. Bila je takva upravo zato što sam ulogu žrtve zamijenila za glavnu i vodeću ulogu svog života.
2017. godina je uskoro gotova i dolazi vrijeme kad ponovno imamo šansu ispisati priču svog života na 365 praznih stranica. Nije li sjajno što postoje nove godine? Bez obzira što se dogodilo u prošloj godini, mi ponovno imamo priliku napraviti neke nove izbore koji će donijeti nove i bolje rezultate. Ulazeći u novu godinu ispraćamo starog sebe, rješavamo se nepotrebne emocionalne prtljage, ne funkcionalnih odnosa, površnih prijateljstava i veza, poneke loše navike i najmanje dragih osobina te sa sobom nosimo lekcije koje smo u prošloj godini usvojili.
Fotografija 1. Mi/ljeto '17.
Vi kreirate svoju stvarnost i svoj osobni put preuzimajući glavnu ulogu svog života
Zbog toga je vrlo važno usvojiti stav da je iz svakog neuspjeha, poraza, nezadovoljstva, neugodne emocije ili razočaranja moguće izvući lekciju koja će rezultirati boljim shvaćanjem samog sebe, lakšim nošenjem sa stresom i preuzimanjem odgovornosti za vlastiti život i postupke. Vi ste osoba koja je kroz svoj sustav vjerovanja i slobodu osobnog izbora stvorila svaku vašu pobjedu, jednako kao i svaki neuspjeh. Sve se u životu događa s nekim razlogom. Svaki prekid odnosa, otkaz, odbijanje, razočaranje, bol, bijes, sukob-sve to ima svoju svrhu. Mi ne vidimo širu sliku situacije koju percipiramo kao lošu ili neugodnu. Ako navedene situacije ne iskoristimo kako bismo bolje upoznali sebe i postali bolji, odgovorniji i svjesniji sebe- onda odabiremo ulogu žrtve kojoj su svi ostali krivi za sve što joj se događa u životu. Želim vam da s 2017. godinom zauvijek ispratite svoju ulogu žrtve: na poslu, s prijateljima, kolegama, roditeljima, partnerom i pred djecom. Osjećaj je istovremeno zastrašujući i oslobađajući, ali vjerujte mi - vrijedi svega!
Voljela bih s vama podijeliti lekcije koje sam usvojila u 2017. godini, koja je za mene bila najizazovnija godina u životu. Ova je godina bila takva upravo zato što sam ulogu žrtve zamijenila za glavnu, vodeću ulogu svog života. Preuzela sam svoj život u svoje ruke. Riskirala sve i svašta. Odlučila sam da vrijedim više i mogu bolje. Ne želim vas učiti gledanju svijeta kroz roza naočale jer ni sama tako ne funkcioniram. Želim vam pokazati kako je pozitivan i proaktivan način razmišljanja u svim situacijama koje su mi se dogodile u ovoj godini utjecao na smjer i kvalitetu mog života. Želim vam pokazati da i vi to možete ukoliko to odlučite.
U 2017. godini sam razvila naviku svakodnevnog pisanja svojih misli, osjećaja i osvrta na situacije koje su se događale. Pisanje mi pomaže da shvatim način na koji razmišljam i prihvatim svaku emociju koja se pojavi bila ona ugodna ili neugodna. 2017. godina za mene je bila period intenzivnog razmišljanja, introspekcije, zahvalnosti, prihvaćanja, opraštanja i otpuštanja svega što za mene više ne funkcionira.
Moja posljednja osobna promjena započela je početkom godine kad su me na bivšem poslu obavijestili da je od sutra moje novo radno mjesto u gradu udaljenom 40 km. To je bio 4. posao kojeg sam započinjala od nule u nepunih 18 mjeseci rada. U roku od 24 sata 'morala sam' se skoncentrirati i pripremiti za nemoguću situaciju, novo radno mjesto, novi grad, nove kolege, novu djecu, novo sve. Prva 4 tjedna radila sam s upalom unutarnjeg uha i nisam ništa čula na lijevo uho, a radila sam u školi s jedanaestero djece. Prva 4 tjedna nisam niti stigla shvatiti što mi se događa i kako se osjećam jer sam stalno nešto 'morala'. A kad sam ozdravila i kad sam se uspjela nakon nekog vremena odmoriti i doći sebi- shvatila sam koliko sam bijesna, ljuta i frustrirana svime što se događa. Svakodnevno pisanje mi je pomoglo da prepoznam i prihvatim sve neugodne emocije koje su tada šibale kroz mene brzinom munje. Osjećala sam se izdanom i povrijeđenom te kao da me netko šutnuo sa strane da napravi mjesta za nekog drugog, nekog boljeg.
Fotografija 2. Knjiga koja mi daje snagu i hrabrost kad posumnjam u sebe
A onda se u meni probudio taj neki moj 'pozitivni' inat. Shvatila sam lekciju br.1:' '''Nitko te ne može natjerati na nešto bez tvog pristanka''. Shvatila sam kako sam ja ta koja je pristala reći 'da' na ovu promjenu posla, kao što sam rekla i za svaku prije. Shvatila sam da sam ja ta koja je odabrala raditi mjesec dana s upalom uha. Ja sam ta koja je pristala na sve što mi je bilo rečeno, nitko me nije ni na što natjerao. Ja sam ta koja je pristala raditi 8 sati i provesti još sat i pol u automobilu svaki dan. Ja sam ta koja je odabrala uzeti dan godišnjeg odmora kako bi otišla kod frizerke jer drugačije nisam stigla. Ja sam bila ta koja je pristala na sve ovo. Nitko drugi umjesto mene nije odlučio o mom životu u tadašnjem trenutku. Ja sam rekla 'da' na sve što mi je bilo servirano.
Ubrzo sam shvatila lekciju br. 2: ''Ljudi ne rade stvari zbog drugih ljudi već isključivo radi sebe''. Možda sam se ja u tom trenutku činila kao najbolja osoba za taj posao, to je možda bio način da se iz te situacije izvuče najviše koristi i najmanje štete ili nešto treće što zapravo uopće nije važno. Shvatila sam da je izbor koji su moji nadređeni donijeli išao iz njihove perspektive te da on nema nikakve veze s time koliko ja vrijedim. To me u vrlo kratkom roku dovelo do lekcije br. 3: ''Osjećaj osobne vrijednosti je stvar subjektivne percepcije i nikakve okolnosti ne smiju utjecati na njega''. Odlučila sam da vrijedim te da svoju vrijednost ne želim nikome dokazivati. Svjesna sam svojih sposobnosti, vrlina i nedostataka kao i količine ljubavi koju osjećam prema svom pozivu. Nakon 6 godina rada kao psiholog konačno sam došla do točke u kojoj me komentari i 'dobronamjerni savjeti' tadašnjih privremenih suradnika nisu dirali. Uz osmijeh sam poslušala sve što su određeni ljudi imali za reći, okrenula se i nastavila raditi po svom. Postala sam svjesna da sve u što se upuštam radim cijelim svojim srcem ili nikako. Sve ili ne. I to mi nitko ne može oduzeti. Tu leži moja snaga.
Fotografija 3. Svibanj '17. Brat i ja na edukaciji o samozapošljavanju (EFOS)
Lekcija br. 4: ''Kad drugima kažemo NE – to ponekad znači da sebi govorimo DA''- to je lekcija koju učim otprilike 8 godina uz male preinake. Primjenjiva je u svakom segmentu života. Kad shvatiš da si odgovoran za svaku situaciju u kojoj si se našao u životu, shvatiš da je potrebno početi govoriti: ''NE'' na određene zahtjeve drugih. Zašto bi se upuštao u neke nepotrebne situacije i događaje za koje unaprijed znaš da će u tebi izazvati neugodne osjećaje? Zašto bi se upuštao u druženja s ljudima koji u tebi izazivaju osjećaj manje vrijednosti i nedostatnosti ili s onima koji takvo druženje koriste samo da bi pričali isključivo o sebi, ili još gore- o drugim ljudima? Zašto bi svoje dragocjeno vrijeme davao ljudima koji tebi ne daju ništa zauzvrat, ponekad te čak ne pitaju ni kako si? Ti si gospodar svog vremena i života- sam odlučuješ na koji ćeš ga način provesti. Ako osjetim da pomisao na određeni događaj, kavu, druženje, edukaciju, situaciju ili nešto deseto u meni izaziva nemir i tjeskobu- ja odabirem reći 'Ne'. Probajte, vjerujte mi. Isplati se višestruko!
Kad sam počela govoriti 'NE' stvarima koje me ne usrećuju to me dovelo do toga da govorim 'DA': sebi, svom miru, svojoj tišini, partneru, obitelji, baki te stvarima i događajima koje sam sama izabrala & bila 100% prisutna uživajući u njima.
Lekcija br. 5: ''Svaka osoba koja ti se u životu pojavi ima svoju funkciju''. I još bih dodala, ta se funkcija može promijeniti s vremenom. Netko koga volite i smatrate prijateljem, možda neće baš uvijek ostati u toj funkciji. Ako naučite prepoznati razloge zbog kojih je određena osoba ušla ili nestala iz vašeg života- puno ćete naučiti o sebi. U ovom turbulentnom razdoblju prve polovine 2017.godine u moj je život nakon puno godina ušla osoba koju dugo poznajem. Ta je osoba imala velik utjecaj na mene i dala mi je neku nevidljivu snagu da se borim sa svime što sam dozvolila da mi se dogodi. Ta je osoba bila tu svaki put kad bih ja plakala da ne mogu više izdržati, tješila me kad bih bila ogorčena zbog nepravde i stvari koje ljudi rade jedni drugima, izvodila me na kave dok bih bila jadna u pidžami i kukala. Dok sam bila u društvu te osobe osjećala sam mir. Ta osoba me je podržala kad sam odlučila dati otkaz, savjetovala me kako da to napravim na način koji će biti najbolji za mene, čak smo zajedno planirali neki posao. S tom sam osobom 4 mjeseca razmjenjivala ideje i planove, smijala se, pisala i razvijala ideje, tražila dodatne izvore financiranja i cijelo sam se vrijeme uz tu osobu osjećala dobro i sigurno. Željela sam stvarati s tom osobom nešto novo i učiti od nje.
Kako to već u životu biva jer život najviše voli pokazati da ništa nije sigurno- kroz neko vrijeme osoba se prestala javljati, više nije bilo zajedničkih ideja i planova, nije mi se javila kad sam dala otkaz niti kad sam odradila zadnji dan na poslu. Iako me osoba nije obavijestila o tome- uskoro sam sama shvatila da ja više nisam dio tih planova. Točno se sjećam trenutka kad sam shvatila da mi je sve to što se događa nesigurno i sumnjivo: iznosila sam smeće i razmišljala o tome zašto mi se osoba ne javlja više i što se događa. Kako sam se vraćala u stan došla mi je misao: ''Pa možda ja niti ne trebam raditi s tom osobom''. U trenutku kad sam to pomislila, tako sam jako pričepila palac lijeve ruke na vrata da mi je na noktu ostala šljiva naredna 4 mjeseca. Nikad dosad mi se to nije dogodilo. Inače puno pažnje pridajem znakovima oko sebe i vjerujem da dobivamo neke smjernice ako smo dovoljno pažljivi i prisutni u trenutku. Sjećam se kako sam negdje pročitala da su udarci, padovi, razbijeno posuđe, spoticanje i sl. znakovi koji ukazuju da nešto što u tom trenutku radimo, mislimo ili planiramo nije dobro. Tad sam odlučila da ja mogu sama!
Zahvalna sam na svemu što se dogodilo.
Osobi sam zahvalna na pruženoj pomoći i lažnoj sigurnosti koju sam osjećala razmjenjujući neke poslovne ideje i planove- jer da nisam, vjerojatno se ne bih usudila dati otkaz. Toj osobi mogu samo zahvaliti jer da nije bilo nje, ja ne bih bila sad tu gdje jesam- na korak do svog osobnog cilja- a ne nečijeg tuđeg.
Lekcija br. 6. ''Kad se dogodi neočekivano- imate maksimalno 2-4 dana za promjenu plana i djelovanje''. Da sam ja ona stara Mirna-Nemirna, vjerojatno bih ova 4 mjeseca kukala i plakala. Nova Mirna je odlučila drugačije. Kad sam shvatila što se događa- dala sam si jedan dan za razmišljanje, prepoznala sam i zapisala sve osjećaje koji su me mučili u tom periodu neizvjesnosti, oprostila se s njima i legla spavati. Sutradan sam krenula razmišljati ovako: 'OK, dogodilo se to što se dogodilo- što možemo iz tog naučiti i napraviti sad i ovdje?'. Sjećate se lekcije br. 2. ''Ljudi ne rade stvari zbog drugih ljudi već isključivo radi sebe''- ta osoba je odabrala predomisliti se u vezi mene, a ja sam odabrala da ću iz te situacije napraviti nešto najbolje za sebe. Možete mi vjerovati i ne morate ali ja sam se nakon 3 dana probudila znajući čime se želim baviti i otprilike sam znala kako ću to ostvariti. Neke strategije i načini su se prilagodili, ali moj cilj je ostao isti.
Fotografija 4. Mi/ ljeto '17.
Posljednja 4 mjeseca moj se život promijenio u neočekivanom smjeru zato što sam napravila ono što se nikad prije ne bih usudila. Kao što sam na početku napisala: ja vas ne želim učiti da svijet gledate kroz roza naočale niti da bježite od problema koji se nađu pred vama jer vas to ne vodi nigdje. Usudite se biti iskreni prema sebi i drugima, prepoznajte svoje osjećaje, skinite maske koje nosite u određenim situacijama i izborite se za sebe. U tome leži vaša moć preuzimanja odgovornosti za vlastiti život i pozitivnog načina gledanja na događaje. Mogla sam ostati na bivšem poslu čekajući gdje će me sljedeće prebaciti- odlučila sam da to više ne želim. Mogla sam se duriti i zamjerati osobi koja je odlučila ići dalje bez mene- ali sam odlučila iskoristiti tu situaciju u svoju korist i slijediti svoj san, umjesto da zamjeram osobi i živim u prošlosti. Mogla sam biti ljuta i frustrirana nakon što smo imali prometnu nesreću prije 2 mjeseca- odlučila sam biti zahvalna što je prometna nesreća u kojoj je bilo 6 ljudi rezultirala samo povećim financijskim gubitkom. Da, možda nam nije to trebalo sad kad živimo od jedne plaće, ali ako je to bila cijena koju trebamo platiti za činjenicu da nitko nije bio ozlijeđen: hvala, hvala, hvala!
Lekcija br. 7. ''Budite zahvalni za svaki događaj i svaku osobu u svom životu'' koliko god to bilo teško i logičkom umu neshvatljivo. Zahvalnost koju osjećam posljednjih godina za sve što se događa me dovela tu gdje sam sad. Budite zahvalni na svemu što imate kako biste stvorili prostor za nove prilike. Riskirajte, usudite se, ne možete znati ako ne pokušate! Put do ostvarenja vlastitih snova i stvaranja života kojeg vi želite nije lagan niti ugodan, ali se isplati. Putem ćete se odricati nekih stvari i gubiti ljude za koje ste mislili da će uvijek biti tu, ali doći će neki novi koji će popuniti te praznine. Prije 4 mjeseca nisam znala ni gdje ću, ni što ću, ni kako ću, a prije par dana sam registrirala svoj prvi posao. Pa vi meni recite da je nešto nemoguće? : )
Za ispraćaj stare godine napravite svoju osobnu listu lekcija koje vas je 2017.godina naučila kao i listu vaših osobnih pobjeda. Puno je korisnije i učinkovitije od beskonačnih novogodišnjih lista što sve želimo na sebi promijeniti. Čestitajte si na hrabrosti, odvažnosti, riješenim problemima i strahovima. Izađite iz ove godine sposobniji, jači i mrvicu mudriji.
Uzmite svoj komadić neba & udobno se smjestite na njega.
Želim vam ugodne blagdane, puno ljubavi, smijeha, sreće i zajedništva.
Odmorite i uživajte sa svojim obiteljima...
Volite se, ljudi ❤
Komentáře