ŠTO JE TO POZITIVNA PSIHOLOGIJA?
Obzirom kako je u posljednjih par godina poraslo zanimanje o pozitivnom razmišljanju i njegovom utjecaju na život dok je kod ljudi probuđena želja za poboljšanjem kvalitete vlastitog života i preuzimanjem odgovornosti za isti, želim vam predstaviti granu psihologije koja se bavi zadanom temom te objasniti znanstvena uporišta na kojima se ona zasniva.
Prije dvadesetak godina nastala je grana psihologije koja se temelji na vjerovanju da ljudi žele više od toga da prestanu patiti i osjećati se loše. Pod pretpostavkom da ljudi žele voditi ispunjen i svrsishodan život u kojem će uživati dok će ujedno razvijati ono najbolje u sebi- nastala je pozitivna psihologija.
Otac pozitivne psihologije je američki psiholog- Martin Seligman. Seligman je prvi ukazao na činjenicu da se premalo istraživanja u psihologiji bavi ugodnim emocijama i poboljšanjem kvalitete života ljudi. Kako biste dobili širu sliku o tome što je točno mislio možda vam pomogne činjenica da je do 1998. godine objavljeno preko 45 000 članaka o depresiji, a samo 851 znanstvenih radova o sreći, objavljeno je 8 072 članaka o ljutnji i 57 000 radova o tjeskobi dok je o životnom zadovoljstvu objavljen tek 5 701 članak.
Nakon što je 1998. godine postao predsjednikom Američkog psihološkog društva, Seligman je 1. siječnja 2000. godine sa svojim kolegom i suradnikom Csikszentmihalyijem objavio posebno izdanje časopisa American Psychologist posvećenom isključivo pozitivnoj psihologiji. Javnost po prvi puta biva upoznata s pojmom pozitivne psihologije te tako može pročitati istraživanja o evoluciji sreće, empirijske (znanstveno utemeljene) dokaze o utjecaju optimizma na dobro raspoloženje kao i na ukupno psihičko i fizičko zdravlje pojedinca te važnosti osjećaja vlastite vrijednosti, upornosti, ustrajnosti i sposobnosti kontrole emocija u funkciji zaštite kako mentalnog, tako i fizičkog zdravlja. 2006. godine objavljen je i prvi broj časopisa Journal of Positive Psychology koji izlazi i danas.
Pozitivna psihologija ne poriče postojanje neugodnih aspekata ljudskih života, niti nam govori kako svijet trebamo gledati isključivo na pozitivan i optimističan način
Pozitivna psihologija bavi se ljudskim snagama i usmjerena je na njihov razvoj kao i na razvoj pozitivnih osobina čovjeka. Ona istražuje što ljudi rade dobro i kako to uspijevaju činiti, a predmet istraživanja su oni faktori koji ljude čine sretnima, koji nam omogućuju da se razvijamo i optimalno funkcioniramo. Nadalje, pozitivna psihologija orijentirana je na ono što ljudski život čini ispunjenim te se usmjerava na osobna iskustva i osjećaje blagostanja i zadovoljstva u prošlosti, osjećaja sreće i zanesenosti u sadašnjosti kao i nade i vjere za budućnost. Ona naglašava pozitivne osobine pojedinca te mu daje smjernice kako da ih maksimizira te živi ispunjen život što će u konačnici rezultirati lakšim suočavanjem sa životnim izazovima i boljom prilagodbom u društvenoj zajednici.
Što istražuje pozitivna psihologija?
Pozitivna psihologija se usmjerava na proučavanje tri međusobno povezane teme: 1. Pozitivna subjektivna iskustva (dobrobit, sreća, zanesenost (flow), nada, zadovoljstvo životom, optimizam),
2. Pozitivne individualne osobine (pravednost, umjerenost, mudrost, odvažnost, humanost, transcedentnost) te
3. Pozitivne institucije (npr. zdrava obitelj, zdravi radni uvjeti i pozitivne zajednice) koje omogućuju pozitivna iskustva i pozitivne osobine (Seligman i Csikszentmihalyi, 2000).
Pozitivna subjektivna iskustva odnose se na pozitivne emocije i pozitivna raspoloženja koja mogu utjecati na ljudsko ponašanje i naše misaone funkcije. Rijavec, Miljković i Brdar (2008) navode kako sve veći broj znanstvenih istraživanja pokazuje kako pozitivne emocije značajno poboljšavaju ljudsko funkcioniranje u svakodnevnom životu. Carr (2004) ističe kako rezultati mnogobrojnih neovisnih istraživanja pokazuju da pozitivne emocije doprinose osobnom razvitku te razvoju kreativnosti, ustrajnosti, fleksibilnosti i dosjetljivosti u rješavanju problema. Također, pozitivne emocije doprinose dugovječnosti onih ljudi koji ih češće doživljavaju.
Seligman i Peterson (2004) utvrdili su sljedećih šest vrlina koje su proglasili univerzalnima: mudrost i znanje, odvažnost, humanost, pravednost, umjerenost, duhovnost i transcendentnost. Kultiviranje pozitivnog karaktera na temelju ovih vrlina predstavlja važnu pretpostavku psihološki kvalitetnog života i otvara nam razne mogućnosti za osobni rast i razvoj.
Treće veliko područje istraživanja u pozitivnoj psihologiji su pozitivne zajednice, odnosno društvene institucije. Znanstvenici polaze od pretpostavke da ako postoje pozitivne osobine koje se odnose na pojedinca, onda postoje i pozitivne značajke na institucionalnoj razini (Peterson i Park, 2006). U knjizi Optimistično dijete (Seligman, Reivich, Jaycox i Gillham, 1995) koja opisuje program pozitivne psihologije koji se provodio u nekim američkim osnovnim školama predstavljeni su empirijski dokazi kako optimizam smanjuje rizik depresije kod djece te poboljšava školski uspjeh, tjelesno zdravlje i razvija psihičku otpornost djeteta što pridonosi njegovom zdravom razvoju.
Kako upotrijebiti pozitivnu psihologiju u svoju korist?