Inače gradom uvijek hodam sa slušalicama, sunčanim naočalama i šeširom da ne moram sudjelovati u svijetu oko sebe, ali ponekad odlučim prva nekog pozdraviti i pitati kako je.
Najbolje mi bude kad čistog srca i dobre volje idem pozdraviti nekog koga znam, a kad ono...
Stvarno rijetko mi se dogodi da osjetim u prvih par sekundi da osoba sa mnom priča na silu...
Vidim i osjetim to po izrazu lica, nervozi koju pokazuje očima te davanju kratkih i genetičkih odgovora. Ako mi pritom ne odgovori na kompliment koji sam također dala od srca (jer dajem samo takve ili nikakve) znam da je ovo zadnji put u životu da sam stala i pitala osobu kako je.
Što se ovdje događa?
Nemam pojma jer ja s tom osobom nemam nikakvih problema, na čistom sam sama sa sobom i s tobom osobom.
Ali ono što bi se u toj osobi moglo događati je to da:
Mi zamjera nešto što mi nikad nije rekla
Da me ogovarala s nekim drugim
Da je glumila ljubaznost dok smo imale komunikaciju i suradnju
Da me više nikad ne treba zanimati kako je ta osoba jer ja više ne zanimam nju
Bezbroj sam puta osjetila ovo u neiskrenih ljudi, čak i kad sam iskreno pitala u čemu je problem jer ga OSJETIM.
Kad me i nakog toga lažu znam da više ne trebam odvajati ni sekundu svog vremena za komunikaciju s njima...
I dalje se iznenadim takvom vrlo očigledom promjenom bez ikakvog, meni vidljivog, razloga.
Ali uvijek se sjetim da sve što ljudi rade - rade isključivo radi sebe i svog osobnog odabira.
Ovakva ponašanja nemaju nikakve veze sa mnom ili s tobom.
Zapamti to!
Ja vjerujem u vas,
Mirna Ažić
Comentários